četvrtak, 04.05.2006.
html
Bravo ja, konacno sam pocela nesto konkretno radit, nikad se ne zna, mozda nesto i bude od mene.
Bilo bi super kad bi malo bolje naucila te internet stranice radit, pa da RECIMO, umijesto da se cijelo ljeto znojim radeci u nekom kaficu, radim lijepo u hladovini doma svoga internet stranice :)
Eh da, sanjati je dozvoljeno srecom :)
Jos je mjesec i pol do pocetka rokova i sta to znaci? Znaci da cu morat pocet ucit uskoro... Ma jedva cekam! :) Ima da odvalim ove ispitice ko iz pi_ke :)
Ne znam, bas sam nesto sretna danas, blago meni :)
- 13:41 -
četvrtak, 27.04.2006.
como vamos a salir?
Jednom cemo, neki prije, neki kasnije, svi umrijeti. Ta mi je misao pala na pamet prije nekih mjesec dana. Lezala sam u krevetu, nisam sigurna da li je bilo jutro ili vecer.
To me cak nije uplasilo, ali me jako iznenadilo. Mislim, pa - znala sam to cijelo vrijeme, ali kao da sam tek u tom trenutku shvatila, zapravo ne znam kako prije nisam shvacala, pa to svi znaju - valjda i mala djeca. Stogod mi napravili, smrt ne mozemo izbjeci. Pa cak sam se i ja cesto salila "Nista ne moram, osim umrijeti!", ali cak ni kad sam to izgovarala, nikad nisam ozbiljno shvatila duboku istinitost te tvrdnje.
Stvarno - ja i svi koje poznajem i volim - jednom cemo umrijeti.
Kao sta sam vec rekla - pomisao na smrt me ne plasi, ali me nekako rastuzuje. Zapravo, nekako me cak vise rastuzuje to da ce umrijeti moji bliznji, recimo mama i tata, vjerojatno prije mene. Jer kad ja umrem, necu zaliti za nicim, necu plakati ni patiti, jednostavno me vise nece biti, i to je ok.
Al opet, kad se ponekad nadjem u situaciji da bi mi se nesto moglo desit, recimo skoro me pogazi auto, odmah mi na pamet padne misao "Ne zelim umrijeti, zelim jos toliko stvari napraviti". A evo me sad - imam vremena i snage, sposobnosti i sredstva, i sta radim? Gledam televiziju i cekam bolje dane. Dane kad ce se isplatiti uciti, jer, sada je prerano. Dane kad cu se zabavljati jer, sada nemam s kime.
Dane kad cu voljeti jer, sada nemam koga.
Cudno je to da svi mi znamo tocno sto trebamo napraviti da bi bili sretni. Znamo to svako jutro kad se probudimo, i svaku vecer prije spavanja, znamo to cak i dok sanjamo. I ja to znam, ali opet radje izabirem otpustanje svijesti uz televiziju, blazenu televiziju koja, barem na koji trenutak, sprecava razmisljanje, sprecava griznju savijesti, odgadja trenutak djelovanja za neke bolje dane...
Blago nama ljudima jer mi imamo svijest. Blago nama jer nam ta svijest omogucuje da NE radimo ono sto nam instinkti i intuicija govore da bi trebali.
- 12:14 -
